1 1 1 1 1 1 1 1 1 1 Rating 0.00 (0 Votes)
Marina PerazićMarina PerazićKupovao sam ploče Denis i Denis, obožavao da đuskam uz njihovu muziku, voleo sam način na koji Marina Perazić pleše,i dan danas u svom dj setu ponekad zavrtim "Program tvog kompjutera". Marina Perazić nije bila samo neko ko je obeležio moje odrastanje,muzičko traženje sebe već neko ko je mnogo uticao i na muzičku scenu tadašnje Yugoslavie, jendostavno devojka koja se ne zaboravlja za ceo život.Iako je nije bilo jedno vreme nekako su glasovi o njoj uvek stizali do nas, bilo kroz podsećanje na ta neka vremena, prepričavanjem ljudi koji su je videli u NYC ili jednostavno slušanjem muzike osamdesetih.Prvi put sam je ugledao jedne godine na Exitu, čak i upoznao, zatim prošle godine gledao na hrvatskoj Farmi a potom na našoj.Marina je definitivno i dalje vrlo sexy žena koja divno peva,pleni i osvaja. Ovaj intervju nastao uz pomoć Facebook-a neće biti kompletan jer ono što jeste moja želja to je da ga prate totalno nove fotografije i novi izgled Marine Perazić ali s obzirom da ona već uveliko vežba i sprema neki svoj mali make over ja ću biti strpljiv , vas prepustiti svemu o čemu smo nas dvoje ćaskali a sa prvim suncem otići i do Rijeke i uraditi te nove fotografije.Ovo je jedan od lepših, iskrenijih intervjua koje sam uradio, Marina je rekla mnogo toga o sebi što do sada nisam imao prilike da pročitam . Ova priča je samo još jedan veliki razlog da je volimo i u svemu podržimo i razumemo.




Koliko ti uopšte prija ovaj povratak na javnu scenu?
Generalno, popularnost mi nikada nije prijala pa je ista situacija i ovog puta! Jednom me je ta pretjerana popularnost „otjerala“ u NY. Predpostavljam da je dovoljan dokaz, koji ide u prilog mojoj izjavi, da sam 5 dana prije i 5 dana poslije Nove godine provela u stanu moje prijateljice u samom centru Beograda i mogla čuti i osjetiti gradsku vrevu i praznično ludilo, a bukvalno nisam izašla iz kuće ni jedan jedini put, i to zbog paranoje da će me gomila nekih "novih" ljudi prepoznati, koji do sada nisu znali ko sam i pitati me kako je bilo na farmi!

Šta ti je donela ili uzela ona popularnost a šta ova danas?
Marina PerazicObje popularnosti su mi oduzele privatnost koja je meni osobito bitna! Ona prva me kao što sam već naglasila bukvalno "otjerala" u NY, što na kraju i nije ispalo tako loše, jer je to prije svega nevjerojatno životno iskustvo. Nikad nisam požalila što sam otišla. Ponosna sam što sam skoro 9 godina bila stanovnik NYC, tj. živjela na samom Manhattanu (Hell's Kitchen & East Village), koji me definirao kao osobu i napravio svjetskom ženom širokih shvatanja. Mnogo sam toga naučila o životu, raznim kulturama i njihovim običajima. Uspjela sam školsko znanje engleskog jezika unaprijediti tako da ga tečno govorim sa vrlo lijepim akcentom. Mogu pročitati knjige koje nikada neće biti prevedene na naš jezik, pa povemeno ponešto od toga i prevedem za frendove. Gledam filmove bez subtitla tako da nisam uskraćena da uočim gomilu detalja koji jednom filmofilu mnogo znače, a mojim kćerkama sam podarila američko državljanstvo koje nimalo nije za bacit!!! LOL! Što se tiče ove novonastale popularnosti za sada mi je pomogla da postanem zaštitno lice Herba fasta, što podrazumjeva da moram sršaviti između 7 do 10 kg u roku od 3 mjeseca koristeći njihov proizvod i živeći zdravo, što podrazumijeva zdravu prehranu i fizičku aktivnost!!! Opet ću bit "komad"!!! Kao meni je to bitno( LOL), ali neka... neće biti na odmet! Zar ne?!

U crticama daj nam neka lepa sećanja iz onih vremena, ljudi koji su te inspirisali, pesme koje si tad slušala?
Denis i DenisUh, što sam slušala i što me inspiriralo... pa bilo je tu zaist užasno puno muzike i mnogo pozitivnih uticaja. Muzika je moja prva ljubav, ono što me pokreće! Imam sreću da pripadam generaciji koja je rasla paralelno s razvojem muzike u Svijetu. Dok sam bila mala slušala sam sve ono to su slušali moji roditelji. Plesala sam tvist već s 3 godine jer je moj tata bio pomorac i redovno donisio novu muziku iz bijelog svijeta. Npr. obožavla sam Georga Gershvina (Rapsodija u plavom, Amerikanac u Parizu...), Louis Amstronga i Ellu Fitzgerald.... U Rijeci smo redovno gledali program talijanske televizije dok još naša nije ni postojala, tako da sam odrasla uz talijansku kanconu i ispratila svaki Sanremo, a nešto malo kasnije su moji roditelji počeli pratiti domaće festivale i slušali domaće šlagere na našoj televiziji, npr. Arsena Dedića, Gabi Novak, Terezu Kesoviju, Lolu Novaković, Đorđa Marjanovića, Senku i Biseru Veletanlić i Zafira Hadžimanova, čak i Cuneta Gojkovića, Nadu Knežević... No iako su domaća i talijanska glazba obilježile moje djetinjstvo i izvršile snažan uticaj na mene ni za jedan se od ta dva pravca nikada nisam zakačila. To je jednostavno bila muzika mojih roditalje. Ali tata je donosio i prve rock & roll uradke pa potom i prve singlice Beatlesa! To je već bilo nešto!!! Primila sam se na prvu tako da i danas volim Beatlese, ali ih više ne slušam jer sam ih previše naslušala i predobro ih znam!!! Lijepo je čuti ih u prolazu. Razvesele me i raznježe, vrate u djetinjstvo! Najveći dojam na mene je kao pjevačica ostavila Liza Minelli (Lajza!). Gledala sam film „Cabare“ toliko puta da ga znam napamet! A bila je tu i Barbra Streisand, tako da sam ja nekako shvatila da pjevačica treba svoju pjesmu istovremeno pjevati i glumiti! Eto odakle potiče ta moja sugestivna interpretacija!!! Sjećam se da mi je tata donio kazete i da mi se jako dopala muzika iz, tada samo mjuzikla „Hair“, a ubrzo nakon toga i iz mjuzikla „Jesus Chist Superstar“! Mama me odvela u 6. i 7. razredu osnovne škole da gledam domaće verziije istih u izvođenju „Ateljea 212“! Noću sam običavala slušati radio Luxemburg, neiscrpan izvor nove muzike, koju nisam mogla čuti na našim radio stanicama! Nikada neću zaboraviti kad sam prvi puta čula „Boemsku rapsodiju“ grupe Queen! Bilo je: Wow, šta je sad ovo?!? Na domaćoj sceni pojavili su se Indexi i Korni grupa. Njihov zvuk je bio toliko različit, ali su mi se obe grupe jako dopadale!!! A onda je pojavilo Dugme. Ispratila sam svaki nihov dolazak u Rijeku od prvog, mislim, 1974. godine do mog odlaska u NY, svaki njihov album koji se pojavljivao u pravilu svake dvije godine i popratna nova YU turneja! To se čekalo, za to se živjelo! Njihov opus odlično poznajem i volim ga čuti još i danas, pa Azra...! Đoni je čudo! Svaki put kad odem do mojih drugara u Amsterdam koji su isto muzičari, maštamo i nikada ne skupimo dovoljno hrabrosti da ga potražimo u Utrehtu gdje je stalno nastanjen. Obe grupe imaju albume s vanvremenskim kompozicijama, a i produkcijom koja i danas užasno dobro zvuči i ništa tu netreba promjeniti. Od domaće muzike voljela sam još Idole i Šarla akrobatu, a potom se konačno i neopozivo zaljubila u stvaralački opus  grupe EKV! Oni su mi najdraži bend s YU scene ever!!! Pošto smo pripadali istoj generaciji, imala sam tu sreću i čast da se družim s Magi, Milanom i Bojanom još ranih 80.-ih dok smo tražili svoj put i muvali se po beogradskim kafićima i žurkama, te ljetovali na Hvaru... Slušala sam ih uživo sigurno preko 20 puta. Tek kad neki bend čuješ uživo, tek tada možeš prosuditi koliko je stvarno dobar. „Katarina“ je bila uvijek neviđeno iskustvo! Od stranih bendova mi sada padaju napamet Weather report koje sam slušala uživo i otkidala na Jaco Pastoriusa. Ustvari, često sam slušala muziku bez ili s malo pjevanja i istinsku u tome uživala. Bili su tu i Santana, Chick Corea, Herbie Hanckock ili bendovi s muškim pjevačima kao npr. Genesis (sa Peter Gabrielom (slušala ga uživo nažalost samo 1!) i 1.album s P.Collinsom), Talking heads (2 koncerta) i Sting (4 puta uživo!!!)! Od žena sam posebno voljela slušati (i imala sreće obje čuti uživo!!!) Annie Lenox i Chrissie Hynde (Pretenders)! Veličanstvene su!!! Obožavam moju genraciju ( i isti horoskopski znak kao ja!!!) Prince-a uvijek, kako one starije albume tako i ovog sada mnogo manje komercijalnog (nažalost samo 1 koncert u mojoj biografiji)!!! I dalje obožavam Sade, Lauryn Hill (EXIT 08) i Erykah Badu te uvijek s nestrpljnjem čekam njihove nove albume. Da ne griješim dušu voljela sam i Whitney Houston, a onda se pojavila mlađahna Beyonce. Nevjerojatna je! Ta upornost i predanost neprekidnom napredovanju i mora se priznati, sve je bolja i bolja. Ubila je svojom interpretacijom „If I Were a Boy“ na posljednjoj dodjeli Grammyja! Od tih mlađih cura obožavam Pink i volim Gwen Stefani! Još mi se sviđa kako pjevaju Jeniffer Simson, Fergie, Alicia Keys, Rihanna, Avril Lavigne u ranijoj fazi i Chistina Aguliera kad ne pretjeruje. Mislim da je sasvim dovoljno za tu neku moju prvu ligu!

Na šta si jako ponosna u svojoj muzičkoj karijeri?
Generalno, ponosim se svojom muzičkom karijerom. Nikad se nisam prodala i otpjevala neku komercijalnu pjesmu koju ne volim jer je navodno mogla postati veliki hit! Rekla bih stoga, da nemam crnu mrlju u svojoj karijeri. Ponosna sam jer sam u bivšoj YU osvojila sve moguće nagrade, a neke i po 2 puta. To je mnogo više nego što sam sanjala i čemu sam se ikada nadala. Volim svoje pjesme i jedini kriterij kad ih biram je da mi se pjesma dopada. To objašnjava moju emotivnu interpretaciju jer se potpuno idetificiram s tekstom. Smatram sebe pjevačicom emocija, a ne pjevačicom glasa. Ja sam alt i jako je teško živjeti s činjenicom da ne možeš otpjevati najviše tonove. To stvara kompleks manje „pjevačke“ vrijednosti. Dugo niz godina vjerovala sam da imam neprepoznatljivu boju glasa i preobičnu interpretaciju pa sam na tome malo poradila i tako osmislila neki, samo meni svojstven pjevački stil, a s vremenom prihvatila i tvrdnju mnogobrojnih slušalaca i kolega da je moja boja glasa prepoznatljiva i jedinstvena. Pjevam iz duše u nadi da će to netko osjetiti te da će se to možda nekom dopasti! Ukusi su toliiko različiti ali emocija se ili osjeti ili je jednostavno nema... Predpostavljam da će ovaj intervju čitati i oni mladi ljudi koji maštaju ili se ozbiljnije žele baviti muzikom. Preporučam im da slušaju mnogo različitih izvođača, ali da ih ne „skidju“, tj. ne kopiraju nego da potraže sebi svojstven izraz. S talentom se rađamo, vještinu stičemo radom, a kad posjedujemo obe kvalitete na kraju se najviše cjeni originalnost, prepoznatljivost!



Koliko ti je tvoj prirodni seksepil pomogao i odmogao u životu?
Marina PerazicMoj prirodni "seksipil" vjerojatno ne bi bio tako prirodan da sam ga u potpunosti svjesna i da ga samo svjesno koristim. U tome valjda i jeste ta draž mog "seksipila", kojem ja nikad nisam pridavala poseban značaj, ustvari, jako ga dugo nisam ni bila svjesna, a potom sam odbijala da prihvatim da ga posjedujem. Konačno sam ga ipak morala prihvatiti kao dio svoje osobnosti jer mi se tako često naglašavalo postojanje istog. Skoro sam rekla, nabijalo na nos. Meni nije lako živjeti s tom etiketom "sex simbola" kao vjerojatno ni jednoj ženi na ovoj planeti koja je tako etiketirana. Jedna od pretpostavki mog mentora, čiju tehniku Soulwork izučavam posljednjih par godina, je da sam se podsvesno udebljala kao bi se otarasila udvarača koji su bili privučeni samo mojom vanjštinom. To je sigurno jedan od razloga iako najvjerojatnije ne i jedini. S druge strane, moram biti zahvalna što posjedujem tu osobnost jer sam upravo zahvaljujući tome privukla veliki interes kako muške, tako i ženske populacije. Nadam se, da sam po kojoj pripadnici ljepšeg pola poslužila kao svjetli primjer, jer mislim da sam svoju seksipilnost uvijek eksponirala na vrlo decentan način i s mjerom pa se nemam čega sramiti.



Da li si se ikad pokajala što si se vratila iz NYC ovamo?
Ne, nikada se nisam pokajala što sam se vratila iz NY! NY nigdje neće pobjeći, a povratak je bio vrlo pozitivan za mene, a posebno za moju djecu. Sretna sam što sam po povratku dobila šansu da snimim album "Ista kao more" (1997.godine direktno od strane gospodina Željka Mitrovića kao 1.potpisnik ugovora s izdavačkom kućom „City records“!) i dokazala sebi da nakon 11 godina pauze i dvoje djece, i to u 40-toj još uvijek mogu snimiti odličan album, na kog sam i danas ponosna. A što se mojih kćerki tiče, imale su mnogo opuštenije i sretnije djetinjstvo nego što bi ga imale živeći u NY gdje se ne bi mogle, u prvom redu ni samostalno i slobodno kretati! Osim toga, ova sredima je izvršila pozitivan uticaj na razvoj moje ličnosti pa mi je drago da su i one bile izložene uticaju ovog podneblje i rasle u jednoj emotivno mnogo toplijoj sredini. NY ih čeka kad god požele da se vrate. Imaju američko državljanstvo pa su im sva vrata otvorena. Mia planira na studije već od septembra!

Tvoja veza sa Novim Sadom, Srbijom?
Mnogima je poznata činjenica da je otac moje djece novosađanin i da smo neko vrijeme prije našeg odlaska u NY provodili u Novom Sadu, tako da tu imam prijatelje iz one tkzv. „prednjujorške“ faze, a imam i mnoge po povratku stečene prijetelje. Redovna sam EXIT-ašica i nadam se da me ništa neće spriječiti da dođem i ove godine! Moje su se cure zaljubile u Novi Sad i obožavaju EXIT, a kako im je tata u posljednjih par godina opet nastanjen u Novom Sadu, redovno ga posjećuju preko praznika. Imaju super ekipu s kojom su svakodnevno u kontaktu! Luna bi željala da se od jeseni, kad Mia ode u NY da se nas dvije tu stalno nastanimo. Pa ko zna?! Inače, moj je otac rođeni Beograđanin, koji je također živio i završio dva razreda srednje škole u NS. Od najranijeg djetinjstva sam dolazila kod rodbine u BG pa sam se oduvijek osjećala opušteno u toj sredini, stoga možda nije ni čudno što me Beograd „napravio“ zvijezdom i što me širom otvorenih ruku prihvatio kao prvu medijsku ličnost koja se potpuno opušteno pojavila nakon rata u Beogradu, bez imalo straha i to sa svoje dvije male djevojčice. Naravno, ne samo da nam nije pala dlaka s glave, nego smo s potpunim oduševljenjem dočekane gdje god smo se pojavile. Zadržale smo se umjesto mjesec dana puna 3 mjeseca, a u međuvremenu sam potpisala ugovor i od jeseni 1997. godine nastanile smo se u Beogradu. I opet se ponovila ista priča da se baš tu, a ne u mojoj domovini, desio moj uspješni „come back“!?! Nažalost. u Beogradu samo živjele do početka bombardovanja.  Nisam željela moje djevojčice izložiti tom neugodnom iskustvu pa samo se vratile u Rijeku gdje i sada živimo!

Koliko ti znači pesma "Plava Jutra" i da li te je obradovao poziv za nastup sa njom na Exitu ove godine?
Nastajanje pjesme "Plava jutra" je jedno od najljepših trenutaka, mog „prednjujorškog“ boravka u Novom Sadu. Mogla bih napisati jedan esej samo o magiji tog trenutka, kada sve kockice jednog mozaika, kao da su magnetom privučene i padaju svaka na svoje mjesto! Obožavala sam Subu (autor pjesme, novosađanin Mitar Subotić 1999.godine tragično preminuo u Brazilu), a s ponosom mogu reći, i on mene! S njim sam se najljepše smijala. Pa eto, kako je iz tog najopuštenijeg odnosa nastala, sigurno jedna od najzrelijih kompoziicija u mojoj karijeri. Prije pet godina u Londonu je nastala nova verzija te kompozicije! Producent i Dj Haris Čustović, inače rođeni Dubrovčanin, a od ranih 90. stalno nastanjen u Londonu, inzistirao je da napravi svoju verziju upravo te kompozicije za koju je samo čuo iz priče da je fanastična. Neznam koliko je tjedana bila hit "studija B" te davne 1985.godine, a mislim da je čak proglašena i hitom godine! I tako, dok smo u Londonu iz dana u dan do kasno u noć par mjeseci obrađivali kompozicije Denis & Denis, jednog nedjeljog jutra (čitaj popodneva!) dok sam kuhala kavu čula sam iz sobe tako dobro poznate zvuke pjesme "Plava jutra". Upravo je stigao mail!!! I tada, dok je nastajao taj „homage“ bilo je nečeg potpuno magičnog u zraku... Možda smo imali „anđela čuvara“!?! :) Godinama sam zamišljala promotivni spot za EXIT, (bez mene naravno, kad već nema ni njega!) samo ekipa koja preko mosta prelazi u sumarak, a napušta Đjavu u svitanje... „dan je vani je mrak“!!! KONAČNO se prošle godine desio taj, davnih dana zasluženi, SUBA stage i moj prvi nastup na EXITu i to samo s jednom pjesmom „Plava jutra“ u pratnji Modern quarteta iz Novog Sada ...magija trenutka ni tada nije izostala...! Samo tjela umiru, a duše nikada!



Postoji li neki evergrin ili stara pesma koju bi volela da otpevaš i obradiš?
Nažalost na pitanje, dali postoji evergrin koji bih voljela otpjevati trenutno nemogu odgovoriti, jer sam u posljednjih par godina, silom prilika, zatvorila svoju kreativnu diznu...  razmišljati o bavljenju muzikom bilo je previše bolno, kao sipanje ulja na živu ranu... pa vjerojatno bi se našla po koja pjesma, kao što sam na "Ista kao more" užasno željela obraditi kompoziciju Indexa " Budi ista kao more". Jako volim tu verziju, ali mene u suštini najviše privlači taj kreativni rad na novim kompozicijama, to stvaranje nekog novog zvuka ili muzičkog pravca. To je najveći izazov. Ne volim kliše, već viđeno tj. nešto što smo slično čuli već mnogo puta do sada?!? Primjer toga je "Sex bez dodira", kada sam osmislila melodijsku liniju na gotov dancefloor track mog druga Gorana Topreka (možete ga čuti na www.soundcloud/alternative control ili www.soundcloud/gorantopek) koji je producent trance muzike.

Tvoj glas je u potpunoj formi, želiš li da nam pevaš i dalje?
Da, glas mi je u nikad boljoj formi i da, čitavim svojim biće želim da pjevam, ali kao i do sada ne pod svaku cjenu, što podrazumjeva da u tom segmentu mog života nema kompromisa, kao što ih nije bilo ni do sada, a nisam u situaciji da se bavim tako skupim hobijem jer od ove muzike kojom se ja bavim se nažalost već odavna nemože živjeti!

Ti tj Denis i Denis ste začetnici elektronske muzike na ovim prostorima da li postoji šansa da nastaviš u tom pravcu?
Denis i DenisDa, Denis & Denis su zaista začetnici elektronskog zvuka na ovim prostorima. Nikada sebe nisam doživljavala ni kao klasičnu pop, a ni kao rock pjevačicu, ja sam jednostavno bila elektro pop pjevačica i to želim i ostati! I danas mnogo više uživam u elektronskoj muzici nego u bilo kojoj drugoj vrsti muzike. Izazov mi je dodati joj glas i to na meni svojstven način i izbjeći kliše. U ponekoj pjesmi koju sam do sada snimila bilo je i prizvuka jazza. Vjerojatno mi jazz čak i leži, ali nisam planirala postati jazz pjevačica, nego bi to evantualno mogao biti neki jazz na fazon Marine Perazić!?!? :)))))))


Dj, producent sa kojim bi volela da nešto napraviš danas?

Uh, toliko sam energije i vremena (od 99. Godine kada se rodila ideja!) ostavila radeći s Harisom u Londonu da više i ne znam da li taj projekat obrada kompozicija Denis & Denis uopće treba završiti!?! Nekako nam okolnosti nisu išle na ruku pa sad već vjerujem da je tako trebalo i biti. Originalne verzije tih pjesma su jedinstvne i neponovljive, čak i moje pjevanje koje bi danas bilo zrelije, možda na neku foru bolje i zrelije, ali kao da ono „staro“ nekako savršeno pristaje!!! Ma da, savršene su upravo takve kakve jesu da jednostavno moraju ostati samo i jedino takve!!! Ideja o nastajanju novih verzija nastala je u prvom redu jer sam bila iznervirana mnogobrojnim verzijama raznih izvođača s podneblja bivše YU koje nisu bile ni približno tako dobre kao originali. Mislim da bi s Harisom trebala raditi na novim stvarima... Jednu sam već odradila i to tako što sam opet ja smislila melodiju na njegov gotov track te s njom nastupila 2003. na festivalu u Zrenjaninu. Zove se Na primjer! Imala sam sreću što mi je Marina Tucaković poklonila 3 savršena teksta. "Sex bez dodira", "8 sati sna" i "Na primjer". Njen senzibilitet i način rada mi najviše odgovara jer piše tekstove "po mojoj mjeri". (Pazi mene! Kao jedina sam!?! J) Ukratko kako to izgleda. Dođem kod nje i pričamo. Tačnije, ja joj prepričavam svoje priče iz života, ona me prekida raznim podpitanjima, to sve traje par sati i onda me u kasnu noć pošalje kući... Rekla bih da je to nešto izneđu psihoterapije i druženja s jako dobrom drugaricom koju nisi vidio godinama. Onda me jednog dana nazove, otprilike nakon 3 tjedna i kaže: „Dođi do mene. Mislim da imam nešto!“- i dočeka me sa savršenim tekstom. Ma obori me s nogu. Nitko ne može dobaciti, bolje rečeno prodreti u moju dušu kao Marina. Ali već me stvarno sram da je pitam za još koji tekst kad nikako da izdam album! Voljela bih raditi sa Sky Wikluhom. Spremali smo se godinama dok još nije bio tako slavan, priznat i izvikan kompozitor i producent. Očito sa sam zakasnila. Sada si to zadovoljstvo ne mogu priuštiti jer je cijena njegovih usluga znatno skočila!?! Želim nastaviti saradnju s Đorđem Jankoviće, sivom eminencijom mnogih velikih projekata, a nitko nezna za njega. To je tako kada godinama radiš s Bregovićem i s Milijem, s ljudima koji ne daju dovoljno kredita, a ni para svojim saradnicima. Vole da potpišu da su sve sami odradili!!! Đorđe je odličan programer i talentiran producent. Posjeduje izuzetno blagu narav. Radi sa puno ljubavi i strpljenja Vrijedan je i požrtvovan pa je pravo zadovoljstvo surađivati sa njim. Nas dvoje smo već ostvarili uspješnu suradnju na nekoliko kompozicija, npr. na obradi kompozicije iz 87. "Pogledaj sve zvijezde padaju" i "8 sati sna" čiji je autor muzike Petar Jelić. Osim tih kompozicija, imam postavljenih već 6 radnih verzija pjesama s mojim melodijskim linijama na matrice članova grupe "Fit" iz Rijeke ili bolje rečeno iz Amsterdama. Ta kreativan polovica živi u 'Damu pa su tako pjesme tamo i nastale. Fitovci su prošle godine izdali live album njihovih hitova iz kasnih 80.-tih, a upravo spremanju i novi studijski album. Zvuče bolje nego ikada! Čujem da su gostovali i u NS dok sam ja bila na farmi!?! Nažalost,stali smo u kreativnom procesu jer imamo taj nerješivi problem s testovima. Smatram da stvarno nema smisla da opet pitam Marinu, a ne znam nikog tko bi mi to mogao odraditi iole tako dobro kao ona!?! Ona jedina ispoštuje svaki slog koji otpjevam sa "papapa", a pritom smisao teksta uvijek ubija! Gađa žena pravo u sridu! Do današnjeg dana nisam otpjevala studijsku verziju kompozicije "8 sati sna", koju sam izvela na Budvanskom festivalu davne 2001. Svaki put mi se našto stisne u grlu od tih presnažnih emocija koje me preplave! Moram priznati da mi je jako prijalo to kratkotrajno muziciranje s Modern quartetom pa bih također voljela raditi sa njima. Pokušat ću to ostvariti prvom prilikom kad odem do NS!!! E, baš lijepo što će momci to pročitati u mom intervjuu... LOL... Ma to je skroz OK, jer smo o tome maštali dok smo se družili prilikom prošlogodišnjeg nastupa na EXITu. Za početak je više nego dovoljno saradnika!?! I eto, kako Marina više ne pjeva i ne planira, a ja sam godinama upirala i osjećala se kao jadni Sizif i ništa nisam uspijevala završiti, pa potom puštala i pravila se da mi nije stalo, jer navodno tako treba… i opet ništa. Navodno da je greška bila u tome što mi je ipak bilo stalo pa zato kao nije uspjelo!!! E sad mi je baš svejedno!!! Yeah right! LOL!

Šta ti se dopada sa današnje hrvatske i srpske muziče scene?
Moram piznati da nisam neki pasionirani slušač domaće glazbe. Recimo da od hrvatske glazbe volim uvijek čuti TBF i otići na njihov koncert, a smatram da je Nina Badrić najkvalitetnija hrvatska pjevačica s još uvijek nedovoljno dobrim kompozicijama za njen potencijal. Uvijek su mi te njen pjesme malo preozbiljne ili možda nedovoljno pomaknute. Iako sam dosta starija od nje, ne bih baš voljela pjevati takve kompozicije. Pritom, uvijek me podsjećaju na nešto što sam već čula! Na srpskoj sceni me jedino istinski oduševljava Ivana Negativ...A ostalo..kao da nema nekog novog benda koji je postao instituciija, koji ima kontinuitet u radu i čiji projekat s netrpljenjem očekujem!





Šta trenutno ispunjava tvoje srce i boji tvoj svet?
Ono što me trenutno ispunjava je boravak kod kuće s mojim curama. Liječim se od zadobijenih emotivnih rana i pokušavam se lišiti prekomjernih kilograma kako bih se osjećala bolje sa samom sobom. 2009. ću pamtiti po farmama. Bila su to 22 vrlo duga, iscrpljujuća, ali definitivno, ma koliko to ne bih željela, nezaboravna tjedna mog života. Boravak na farmi je ipak u svakom pogledu korisno životno iskustvo. U prvom redu financijski vrlo opravdano, a ujedno i ubrzani kurs sagledavanja sebe i svojih sposobnosti da se snađeš u novonastalim i teškim situacijama, mogućnost upoznavanje načina ponašanja osoba koje su pomno odabrane kako bi bile što različitije od ostalih te kako bi došlo do željene interakcije tj. sukoba mišljenja i interesa. Užasno su mi nedostajala moja djeca, ali ukoliko želiš opstati o tome jednostavo nesmiješ razmišljati. Za mene je odlazak na farmu bio veliki kompromis. Svakako osoba koja nevoli popularnost i djeljene svoje privatnosti sa širokim masama ne bi trebala učestvovati na takvom showu. Očito me teška muka natjerala da uđem u taj „tor“! Prije ulaska morala sam se suočiti s jakim osjećajem srama i reći sebi da će se to do te mjere isplatiti da to možda na kraju i neće biti takva sramota. Osjećala sam se prilično jadno što me ljudi vide umornu i bez šminke, polučistu, jer i kad se opereš, ne osjećaš se kao kad kod kuće izađeš ispod toplog tuša. Bilo mi je neprijatno što me vide u rapoloženju "nije mi nidočega" ili na rubu živaca kad bi mi netko stisno sve dugmiće tj. kad je netko do te mjere prešao sve pomaknute pragove moje tolerancije pa jednostavno više nisam mogla ili čak nisam smijela, a da im ne saspem sve u lice jer je ta osoba to zaista i zaslužila ili jednostavno to moraš učiniti kako bi zaštitio svoj osobni integritet i opstanak u toj zajednici. Ali na kraju kad se sve završi i sve sumiraš, poželiš da se obratiš sebi sa "VI", jer je sve to do te mjere teško izdržati, da gledaoci koliko god mislili da mogu osjetiti, ustvari samo naslućuju stvaran osjećaj života u izolaciji i pod stalnim nadzorom. Svaka tvoja riječ, svaki tvoj postupak ili gesta može biti izvađena iz konteksta i upotrebljena protiv tebe. Svaki reality show je izrežiran kako bi bio što zanimljiviji te produkcija namjerno potencira sukobe i slabosti pojedinaca kako bi povećala gledanost! Teško tebi ako nisi u milosti produkcije!!! Recimo ja sam npr.na obje farme  navodano jedina hrkala i jela više od ostali!?! Yeah right! LOL! Probudim se noću i čujem bar dvoje od 14 ljudi kako hrče... ili ja kao jedina puno jedem, snima mi se svaki zalogaj, a svi ostali se goje!?! LOL! Skretanje pozornosti ostalih farmera na neku tvoju osobinu ili slabost je način kako te zajednica želi eliminirati jer svaki tjedan neko MORA ispasti. Zajednica traga za najslabijom karikom, za žrtvenim janjetom i nemilosrdna je. Netko to nazivaju igrom! Da, možda i jeste igra, ali u svakom slučju ružna!!! Bukvalno moraš odmah na samom početku svakom pokazati zube kako bi te poštovali ili te se čak pribojavali i pustili te na miru. Ukoliko si predobar i popustljiv neminovno ispadaš. Često puta sam bila primorana ponašti se onako kako najmanje želim samo kako bi se branila i zaštitila. I na kraju, užasno sam  ponosna na sebe što sam sve to izdržala! Stojim iza svojih postupaka! Odlično životno iskustvo, ali samo za jako harabre i ustrajne osobe! Sad je to konačno iza mene! Vraćam se pomalo k sebi... Ponekad pomislim da sam malo PTSPasta... Pomalo!?! Počela sam pet puta tjedno odlaziti na Zumbu, latino fitness koji je za sada najzabavniji oblik preznojavanja i sticanja kondicije koji poznajem. Kako sam oduvijek voljela plesati to je za mene idealan način gubljenja kilograma i vraćanja u stanje odlične kondicije! J Trudim se da se jako pravilno, ali i oskudno hranim u skladu sa svojom krvnom grupom. Pokušat ću se nastaviti hraniti na takav način ostatak života jer želim biti zdrava i, da se na lažemo, lijepo izgledati. Opet sam konačno počela svaki dan vježbati „5 Tibetanaca“ jer su mi uvijek kad sam ih vježbala činili jako dobro!!! Pomlađivali me i održavali mi dobru liniju, a nisam ni osjećala bolove u vratu i leđima. Družim se maximalno sa svojim curama i uživam u njima! Ima još tu par sitnica što me čine da se osjećam sretnom ženom, ali to je dio moje privatnosti za koju se trudim da tako i ostane!