Pre par dana sam se vratio iz Rovinja , svako udaljavnje od mog prostora uvek me čini pomalo nervoznim ponekad usamljenim, moj svet u moja 4 zida je ipak nešto gde sam najslobodniji i najotvoreniji, prvo sam sa sobom a onda i sa onim dragim ljudima koji ponekad navrate kod mene.Taj boravak u Rovinju je bio koliko lep toliko i pomalo tužan jer sam bio jako daleko od nekoga koga volim i ko mi u svakom trenu jako nedostaje.Veče pre svog nastupa šetao sam obalom jer sam morao dugo da čekam svoj Dj red i sasvim slučajno čuo prelepu muziku sa jedne usidrene barke nazvane "Mare". Video sam samo displej cd plejera na kome je svetleo redni broj numere i totalni mrak, na napuštenoj turističkoj barci. Bilo mi je čudno da je neko pustio cd i otišao ali ispostavilo se da je zaista bilo tako.
Smestio sam se uz obalu i prepustio divnom ženskom , takoreći anđeoskom glasu praćenom jazz melodijom i tu proveo sledećih sat vremena sam. Sam fizički ali u mislima sa nekim ko nedostaje , sa nekim koga volim i ko mene jako voli i brine o meni. Naravno da sam se jako nervirao jer nisam znao ko je dama koju slušam, opet ono staro osećanje kada misliš da sve znaš bar kad je u pitanju muzika i onda Tras, čuješ nešto najlepše u poslednjih par godina i nemaš pojma ko je u pitanju.
Dok sam se prisećao lepih trenutaka u stvari prelepih meseci koji su iza mene , dok sam iščekivao telefonski poziv , ona me je pratila i hranila moju ljubav, čežnju, nikada mi niko toliko nije nedostajao , i nikada me niko nije toliko muzikom raznežio. Valjda je bio takav trenutak, položaj zvezda nemam pojma , ali znam da ću tu barku i mali displej pamtiti duuugo. Ljubav je nazvala i potvrdila svoju ljubav, prelepim rečima, emocijama, sećanja su podeljena, a u međuvremenu je stigao i kapetan barke koji mi je saopštio i tu veliku tajnu koja se zoove Melody Gardot. Nikada čuo do tada ali evo želim da je podelim sa vama, i tu emociju i tu situaciju.Možda je sve bilo jako izraženo zbog daljine, mora, dubine, plavetnila, nedostajanja ... to sad i nije bitno Melody je dobila jednog velikog i iskrenog fana.
Melody Gardot je rodjena 2. Februara 1985. u Nju Dzersiju. Odgajali su je baba i deda zato što je njena majka radila kao profesionalni fotograf te je morala stalno da putuje širom sveta. Pre teške nesreće koja ju je zadesila u 19. godini studirala je modu pri Koledzu komunikacija u Filadelfiji. Dok je vozila bicikl udario ju je Džip koji je prosao kroz crveno svetlo. Imala je stravične povrede glave, dok joj je karlica bila prelomljena na dva dela te je čitavu godinu provela u bolnici. Nesreća je ostavila posledice i na mentalno zdravlje, te je Melody i danas ima problema sa pamćenjem i osećajem za vreme. Svoju borbu naziva '' svakodnevnim penjanjem na Mont Everest'' jer se često probudi bez svesti o tome šta treba da uradi tog dana. muzikom je počela aktivno da se bavi tek nakon ovog lošeg dogadjaja, jer kako sama kaže, muzika joj je pomogla u rehabilitaciji. Klavir je počela da uči kada joj je bilo 9, a sa 16 je vec svirala po klubovima. muzički ukus joj je širok od ''Mamas and Papas'' preko Duke Ellington do modernih grupa kao sto je Radiohead.Tokom boravka u bolnici naučila je da svira gitaru i počela je sa pisanjem pesama. Melody ima iza sebe tri albuma , poslednji " Me One and Only Thrill" izdat je ove godine. Nabavite, i prepustite se!


Twitter
Slashdot
Technorati
Facebook