Ni danas posle nekih 25 godina nije se mnogo toga promenilo. I dalje mnogo toga vidim oko sebe, izmaštam ali takve komade ne mogu da pronađem a i ako ih negde nađem i kupim retko ih odenem jer Srbija je ovo, što znači modna sloboda baš i nije dobrodošla, raznolikost je i dalje ne prihvaćena i ono zbog čega vas u New Yorku neko zaustavi na ulici, pohvali u prolazu, ovde vam samo može doneti problem (baš kao kad sam bio srednjoškolac) i lošu prozivku na sred te iste ulice koja je vaša koliko i njihova. Ceo život sam tražio nešto drugačije, ponekad to i nosio a ponekad samo posmatrao u svom ormaru jer nikada ne da nije bilo hrabrosti da se obuče jednostavno nije bilo dovoljno slobode koja bi me podstakla na to.
I dan danas volim da svratim do prodavnica polovne garderobe , i povremeno da odem do najlon pijace u NS. Neiscrpni su ti momenti kada ne znate šta vas čeka na sledećoj gomili ili ofingeru.Zato volim vintage stil i mislim da je to prava moda, kombinacija svega novog sa nekim starim zaboravljenim komadima. Muška moda i nije toliko šarenolika u tim zaboravljenim second hand prodavnicama ili na buvljim pijacama ali uvek vas može obradovati neki zanimljiv detalj ili komad koji je bio trend neke prošle epohe. Znam da se mnogi zgražavaju ovakvih stvari ali oni kojima brendovi nisu popili mozak, kojima trend ne diktiraju drugi, koji žive sebe i svoj život na drugačiji način njima ovakve priče nisu strane. Momci krenite prvo u obilazak ormara po vašoj familiji i udahnite toj garderobi današnji šik a ako baš nema ništa u šta sumnjam onda pravac prvi second hand ili neka buvlja pijaca aktuelna u vašem gradu.


Twitter
Slashdot
Technorati
Facebook