14.februar 2010e pamtiće se i po koncertu Bebi Dol u zrenjaninskom Zelenom Zvonu. Ova diva od 31e godine, koliko je na našoj muzickoj sceni, najvise vremena provela je po klubovima s mikrofonom u ruci. Pevala je u Africi, Aziji, Evropi i po celoj SFRJ inspirisana saksijama, pesčanim ružama i Rudolfom Valentinom. A peva i dalje! Sve više joj smetaju foto-aparati koji su danas u rukama skoro svih pojedinaca oduševljene publike, a čini se da joj je malo smetala i blizina publike (u Zvonu je to i manje od 1 metar).Žalila se tako, pomalo, Dragana Šarić, a mi smo se i dalje ježili na to kako peva, držeci usput male kurseve istorije umetnosti (od Bitlsa do Odri Hepbern).
Posle pauze redjale su se Mili mili, Mustafa, Kad sreca odlazi, Hajde da, Krv sreca suze i znoj, Bez srca, Iznad duge, i nove, skoro 10-minutne varijacije na ultimativne teme, Rudi i Brazil (koju je nazvala STA STA STA?!).
Mozda i dalje kasni, mozda se lakse umori, mozda je suvise spontana, ali to njoj odlicno stoji. Ako je to iko, u savršenoj atmosferi Pozorišnog kluba uopšte primetio, oprostio joj je.
Punog srca možemo se, jos jednom zahvaliti Bebici i pratećem kvartetu, kreativnom toncu koji je na momente briljirao neočekivanim efektima na Bejbinom glasu, i Guti-ZZ na fantastičnom poklonu!
PS
15.februar 2010e pamtićemo po neočekivanom obrtu koji je započeo divlji zec, a završila pomoć pri izvlaćenju iz snega predivnih spasilaca koji vraćaju osmehe na lice, jer ima dovoljno dobrih ljudi koji će samovoljno pružiti maximalnu pomoć onome ko je u nevolji!
text: Aleksandar Mladenović

Twitter
Slashdot
Technorati
Facebook